beats by dre cheap

U čekanju nečega

Prva jutarnja kafa mi se udvara svojim mirisom. Primjećujem je samo periferijom čula i gledajući kroz prozor mislim o tome koliko sam mala pred silom prirode. Ta činjenica me puni strahopoštovanjem. Već za mjesec-dva staviću u isto vrijeme ovu istu džezvicu pred sebe, samo metar dalje odavde - na balkonu i neću se ni sjećati kako je jedino što sam jutros mogla vidjeti kroz prozor bila siva bjelina.

Bojim se da je letargija preblaga riječ za ovo moje stanje. Na stolu ispred mene je otvorena „Knjiga o Uni“. Uz sav svoj mlohavi trud ne polazi mi za rukom da pred svojim očima vizualiziram zelenilo rijeke. Ni pisac se ne trudi. Čitam o gađenju i lijepo se uklapa u moj mentalni ambijent. Neke rečenice me bole. Zamišljam kako ih je tek bilo teško napisati.

Bez imalo volje ustajem od stola i oblačim se. Najveselija boja na meni je crna. Crveni lak na noktima nisam ni primjetila, ne sjećam se odakle se tu stvorio.

Dok se probijam do posla ponavlajm u sebi mantru „proći će, proći će, proći će“. Uzalud. Imam osjećaj da će zauvjek ostati ovako.

la cucaracha
http://kokaracha.blogger.ba
14/02/2012 09:33